Prilikom postavljanja dijagnoze uzima se anamneza, klinicka slika, vrsi objektivni pregled pacijenta, ali potpuna potvrda dijagnoze se dobija kada se uradi rendgenski snimak.
Izvor:www.akromion.hr |
Lecenje je ne hirursko kada se radi repozicija tj. vracanje fragmenata u fizioloski, prirodni polozaj ili hirursko ako nije moguce uraditi reponiranje delova kosti konzervativnim putem. U oba slucaja obavezno je nosenje gipsa oko 5 nedelja.
Najcesce komplikacije su luxacije (iscasenja) u proximalnom (gornjem) ili distalnom (donjem) radioulnarnom zglobu, kao i u zglobovima rucja.
Ponekad se javila i kompresija, nagnjecenje nerva medijanusa u karpalnom tunelu, pa pacijent oseca utrnulost sake.
Usled ovoga rehabilitacija moze zaostajati, pa se preporucuje da pacijent poseti kiroprakticara.
Nekada se desava da prelom usled lose repozicije, tj. namestanja, lose i zaraste, pa je i oporavak u tom slucaju tezi i duzi, a ne retko se desava da pacijent nikada i ne dobije punu pokretljivost rucnog zgloba, a samim tim ni normalnu funkciju sake (to se ogleda u nemogucnosti da do kraja okrene kljuc u bravi, kada koristi srafciger, prilikom kucanja na tastaturi, prilikom nosenja posluzavnika na dlanu, kada zeli da se osloni ili odupre o saku, pri vezbanju sklekova…).
Usled lose imobilizacije, kada je previse stegnut gips, moze doci do neurovaskularnih problema, Morbus Sudeck, koga karakterisu otok, crveni pecati po kozi, kapi znojai povecana maljavost u predelu gde je bio gips, a u trecem stadijumu gubljenje kalcijuma i poroznost kostiju.
Lecenje zapocinje fizikalnom terapijom, kako bi smanjili otok, poboljsali cirkulaciju, metabolizam i vaskularizaciju, smanjili bol. Ukoliko je doslo do nekih od gore navedenih komplikacija, terapija se menja i prilagodjava trenutnom stanju i klinickoj slici.
Preporucljivo je da pacijenti krenu sa fizikalnom terapijom tj. samagneto terapijom odmah nakon stavljanju gipsa, kako bi stimulisali brze stvaranje kalusa, smanjili i bol i otok, poboljsali trofiku koze, skratili vreme oporavka.
Po zavrsetku fizikalnog tretmana, pacijent se ukljucuje u kineziterapijski tretman, koji se sastoji od vezbi istezanja skracene muskulature i jacanja oslabljenih misica cele ruke ne samo sake, u pocetku bez, a kasnije sa opterecenjem.
U okviru kineziterapijskog tretmana primenjujemo elektrostimulaciju, masazu i pakovanje.
Bitno je i naglasiti da po skidanju gipsa rehabilitacija traje duplo duze od imobilizacije, tako da se pacijenti moraju naoruzati strpljenjem.
Izvor: http://www.novosti.rs |
Нема коментара:
Постави коментар